JEDNA VAŠA SLIKA NALAZI SE U KOLEKCIJI POZNATOG TURSKOG PISCA ORHANA PAMUKA.
Ja sam dosta putovao, pohodio dosta zemalja, putujem i pohodim i sad. Od Turske do Švajcarske, dosta slika imam baš svuda i veliku mi čast čini bilo koji kolekcionar koji posjeduje moju sliku. Posebnu čast mi čini što je moja slika dio kolekcije velikana Orhana Pamuka, a koja se nalazila u galeriji „Lidija“ u Bijelom Polju. To mi je učinilo svijet manjim.
KAKAV JE VAŠ SLIKARSKI STAV U ODNOSU PREMA BUDUĆNOSTI – OPTIMISTIČAN ILI PESIMISTIČAN? “UMETNOST JE LEK STVARNOSTI”- VAŠE SU REČI.
Neznalice, psihopate i satanisti vladaju i haraju svijetom. Sunce kulture je na zalasku, a kad sunce zalazi i patuljci bacaju dugačku sijenku. Te moralne nakaze koje sunovraćuju svijet, identifikuju se sa svojom sijenkom i misle da su veliki. Od ratova, preko pandemija, do reality-ja, svjedoci smo moralnog i duhovnog umiranja čovječanstva. Mišljenja sam da se ne poštuje ni jedna od Božijih zapovjesti. Gdje je tu mjesto umjetnosti? Mislim da je sabijena u tjesnac. Gledao sam fotografije iz Luvra, djeca stoje ispred „Noćne straže“ i bulje u mobilne telefone. Možda je i montaža u pitanju, ali dobro ilustruje stanje u umjetnosti. Nikad umjetnost nije bila usamljenija, gotovo da je skliznula u dizajn. Izgleda da je došlo vrijeme da ne treba nikome, osim malobrojnima. Ta manjina će biti blagoslovena. Ostalima će pripasti reality programi, šund i kič, kao i druga duhovna obogaljenja. Homo sapiens je stavljen u kavez. Biti optimista u ovakvoj situaciji je degutantno i krajnje drsko. Umjetnost je ishodište i utočište. I bijeg i lijek.
AKT – MODEL UHVAĆEN U INTIMI, OVEKOVEČUJE SE TRENUTAK I SNAGA TELA. ŠTA JE ZA VAS DOBAR AKT I ŠTA ON MORA DA PREDSTAVI U PRVOM PLANU?
Nezaobilazna avantura za svakog umjetnika je akt. Nije to samo puka erotska senzacija. To je kompleksna tema, samim tim i teška. Malo je danas umjetnika koji se bave tom temom, a da nije pomalo sanzacionalistička. Imao sam izložbu akta u Požegi poodavno, takođe sam nekoliko radova izlagao u Fluhliu kod Lucerna, gdje sam vodio razgovor sa poznatom istoričarkom umjetnosti, koja me je pitala zašto slikam akt koji je brutalno ogoljen. Ja sam odgovorio da akt čak tretiram kao ekološku temu, lišenu jeftinih krpica i banalnosti. Akt može biti potresan koliko Sutinov ili Rembrantov „Odrani bik“. I Sezanova predstava jabuka posjeduje dramatiku, a kamoli akt. Pikaso je uz neke svoje aktove dodavao satire i bikove da bi došao do dramatičnije predstave. Akt može da bude i sladunjav poput razvodnjene limunade. Moja malenkost tretira akt u odnosu prema animalnoj snazi, razdrobljen između Erosa i Tanatosa.
UČESTVOVALI STE DO SADA NA TRI RADIONICE PIGMALION TAMNJANICA. TEMAT RADIONICE OKTOBRA 2020. JE BIO AKT. INTIMA, ŽENA I KONJ U POKRETU KAO LAJTMOTIV SVIH VAŠIH SLIKA.
Tamnjanica – Pigmalion, spoj dva termina, naizgled nespojiva. Tamnjanica je postala simbol nečega što se kreće i nadolazi u svijetu umjetnosti. Spoj mitskog skulptora i zabačenog sela između Niša i Bele Palanke, postao je stjecište umjetnika svih profila i to sve zahvaljujući jednom čudesnom čovjeku koji se zove Gorazd Čuk. Taj čovjek je napravio ogromnu latifundiju ljekovitog bilja i vinograda i sve to spojio sa umjetnošću. Sada bi svi htjeli da učestvuju na „Pigmalionu“. Već tri puta sam bio učesnik ove, već čuvene, umjetničke radionice na moje zadovoljstvo i, nadam se, na zadovoljstvo organizatora.
Naslikao sam sliku koju sam nazvao „Tamnjanički sanovnik“ jer sam pokušao suprotstaviti i sjediniti sva svoja htjenja i dileme.
