„ZA ONOGA KO POSEDUJE DAR I VEŠTINU NIJE VELIK PROBLEM NASLIKATI DVA OKA, NOS I USTA, PA DOBITI ILUZIJU LICA LJUDSKOG. VELIKI JE PROBLEM KAKO NASLIKATI ONAJ DAMAR I SOKOVE ISPOD SAME POJAVNOSTI LICA, ODNOSNO ISTINSKI OŽIVETI ONOGA KOGA SLIKAMO. TO JE ONA VEČITA PIGMALIONOVA TEŽNJA DA SE OŽIVI UMETNIČKO DELO. TAKVE STVARI SE NIGDE NE MOGU NAUČITI. ZA NJIMA SE TRAGA“, NAPISAO SI U SVOJOJ MONOGRAFIJI „DOLOVAČKI“. ZA ČIM TRAGAŠ I ŠTA MONOGRAFIJA ZNAČI ZA JEDNOG SLIKARA?
Imam utisak kao da tragam za onim tajnim znanjima alhemičara. To je uzbudljivo, to je „put kojim se ređe ide“. Pogotovu u današnjem vremenu. To nije foto-relizam, niti površno dekorativno plakatsko slikarstvo. I zaista, studenta mogu samo obučiti kako da razvije svoje sposobnosti i veštine kako bi pošao tim putem. Trideset i sedam je godina kako sam diplomirao na Likovnoj akademiji. Mnogo je već iskustva, a ruka i oko još dobro služe, te sada slikam uglavnom velike formate. Pokušavam dati svoj maksimum. Dogodile su se i dve obimne monografije. Slike za neko vreme bivaju u mom okruženju, a onda imaju neki svoj put. Slikar neminovno gubi predstavu o tragu koji ostavlja za sobom. Sa monografijom, zasigurno, imamo pravi uvid o onome što ostaje iza nas. Naravno da to važi i za sve one koji su zainteresovani za opus slikara.
KAŽU DA SU SLIKARI DUGOVEČNI. NJIHOV ZANAT JE VRSTA MEDITACIJE. SLIKATE U MIRU. DA LI I TI IMAŠ TAJ OSEĆAJ?
Zaista se radujem što imam te „darove“ da se mogu zvati slikarem. Ne želim sebe zvati umetnikom. Voleo bih ako bih bio samo dobar majstor. Naš posao je usamljenički. Slikanje, zasigurno, podrazumeva sabranost i koncentraciju. Provodim u ateljeu po deset i više sati. Energija se ne rasipa na razne profane stvari, niti na frustracije ovoga vremena. Raduje me da sam i izvan velikih centara i gužvi. Moguće da to ima neke veze sa dugovečnošću. Ne znam. Bog zna.
DO SADA SI DVA PUTA UČESTVOVAO NA SLIKARSKIM KOLONIJAMA PIGMALION ARTA U TAMNJANICI. KADA SE SLIKA U MIRISU LAVANDE KOJA PREKRIVAJU POLJA, JAKOM UMETNIČKOM IDENTITETU KOJI DOMINIRA PROPLANCIMA SUVE PLANINE? TAMNJANICA POSTAJE CENTAR KULTURNE MOĆI JEDNOG PODRUČJA. KAKVE SLIKE NASTAJU U TOJ UMETNIČKOJ BAJCI?
Dva puta sam učestvovao na kolonijama Pigmalion, ali je prvi put to bilo u živopisnom selu Leušići kod Gornjeg Milanovca, a drugi put u Tamnjanici. Poslednjih godina ređe odlazim na slikarske kolonije. Kada se odlučim za odlazak, onda moraju postojati dva uslova: da se radi o atraktivnoj destinaciji i odabir kolega ozbiljnih slikara. Gorazd Čuk, kao organizator kolonije Pigmalion, trudi se da oba ova uslova budu ispunjena. Pored toga, sa slikama nastalim na koloniji organizuje ozbiljne izložbe i monografije. Zadovoljstvo mi je da radim u određenim prostorima i vremenu sa svojim kolegama. Kolonija Pigmalion sve to obezbeđuje na visokom nivou.